понедељак, 28. март 2016.

Medju svojima





Sanjao sam čudan san.
Svetao, hladan i otkinut.
Izvadjen iz nekog dela višeg,
starijeg mene.


Ležao sam u snegu dubokom,
četrdesetak santimetara.
Sam.
Negde.
Daleko od svih.
Daleko od svega.


Sve što sam video,
bilo je nebo,
bez oblaka,
svetlo sive boje.
I pahulje gonjene vetrom,
što nemilosrdno duva,
kao da tera,
djavole od mene.


I pomislio bih,da sam mrtav,
jer nisam osećao hladnocu,
a trebalo bi već odavno da se tresem,
jer kad ustadoh, videh,
da se nalazim,
na krovu sveta.
I za neko blago čudo,
vetar mi nije smetao,
kao da sam se godinama,
navikavao na isti.


Vodjen nečim, ili nekim,
krenuh u desno,
sigurnim korakom,
izgubljene duše.
Tu iza velikog kamena,
spazih čoveka, ćelave glave,
u odori tamno crvene boje,
za koju su se lepile,
pahulje snega.
Stajao je mirno,
pogleda uprtog u daljinu,
ali bez izgubljenosti u očima,
kao da je znao suštinu,
svega što postoji.


Pridjoh mu bez straha,
i sa dozom divljenja.
Pogledao me spokojno,
stavio ruku na moje rame,
i poveo me sa sobom.
Stazom, starom hiljade godina.


Prošli smo kroz rascep,
izmedju dve stene,
i našli se u dolini,
nalik nijednoj,
u kojoj sam bio,
ili nekoj,
o kojoj sam slušao.


Znao sam!
Ovo nije bio san.
Konačno sam došao,
                                                                                  medju svoje.

субота, 5. март 2016.

Pasivnost




Pasivnost proždire hrabrost.
Gutajući momenat volje,
i iskru želje,
za životom.
Kazaljke pucaju,
i vreme se razliva,
u celinu.
Monotonost je,
pobedila promenu.
I gadost nad sopstvenim životom,
nastupa na scenu,
i donosi smrad,
smrti u zivot.
Duša se guši,
u suzama srca.
I um posustaje.
Dok ekspresije lica
i osmeh,
pružaju otpor
Suncu.
U rano jutro.
Želje umiru u snu,
ne dočekavši da ih prožme,
ruka realnosti.
I prvi udah u novom danu,
istog je tonaliteta,
kao onaj poslednji,
što tek treba doci.
Inertnost se odveć odomaćila,
U naizgled srećnom,
Životu.
Pasivnost proždire hrabrost.
Monostonost upravo,
stupa na scenu.

среда, 2. март 2016.

Druid





Skitnica sam noći i druid dana. Mesečev sam sanjar i brat Sunca.
Skitnica sam pocepanih džepova iz kojih viri gomila misli. I misao sam sama. Sve sam što vidiš i daleko izvan toga, a opet sam ništa. Ponor bez dna i kraj pre samog početka. Sve počinje i završava tu, u meni.

Krotitelj sam snova i njihov ponizni sluga. Rasipam se kao voda pod kamenom i nestajem u njemu. Odlazim duboko pod stenu i bas kad pomisliš da sam umro ja se pojavim. Opet iz vode, svaki put jači nego prošli i taman kad misliš da me imaš. Isčeznem kao magla u jutro, izdignem se i odem.

Mene ne možes imati. Svačiji sam i ničiji, ali uvek svojim izborom. Pustinjak sam sudbine i pustinja je u meni koliko i svo bogatstvo i lepota ovoga Sveta. Apsolutno sam dobro i koren samoga zla. Od tebe zavisi koja vrata ćes prva otvoriti.Ogledam se u tebi i u tome kako se prema meni ophodis, kao energija sam. Postojan, stalan i nepredvidiv u svakom pogledu.

Postojim u oblika mnogo i definiciju nemam. Dečak sam iz mrtve bajke i feniks iz pepela.
Mistik sam sadasnjeg trenutka.
Na kraju krajeva, ja sam VERA.
U bolji početak.
U sve!
I u ništa!

уторак, 16. фебруар 2016.

Uzmi me za ruku






Uzmi me za ruku. Vodi me. Daleko odavde. Od Sveta izgubljenih duša koje plivaju u mrtvom moru kolotečine i ništavila. Slomi ravnodušnost u meni. Probudi me. Molim te!
Reci mi da ne verujem za džabe. Pokaži mi, put, izvan tela u kojem sam zarobljen. Ne želim više, boraviti u njemu. Želim da vidim svet sa druge strane. Svet u kome vlada čista energija. Želim nešto više i veće. Čuo sam da postoji, neki drugi, univerzum. Da tamo vladaju drugi zakoni i da misao je orudje svega. Da materija ne postoji, sa druge strane. Hoćes li me odvesti?
Uzmi mi dušu i vodi je na livade više svesti. Pomozi mi, da spoznam ono što se krije iza čula. Ono što se proteže iza granice. Hoćes li mi pomoći, da je predjem?
Hajde! Sašijmo bela krila. Ne moraju biti kao u andjela, ali nek su dovoljno velika, da uspemo leteti. Pokaži mi taj osmeh, zavodnika života. Želim tu iskru prkosa u očima. Poseduješ li je? Reci mi.
Hajde povedi me! Hoćes li?
Uzmi me za ruku.Vodi me.Daleko odavde.