уторак, 10. март 2015.

Velikanima


Smrt polako umire.
Guši se u moru uspeha.
Dok plemeniti šire sreću svetom,
spokoj ne napušta njihovu dušu.
Hrabrost njihova izgara i radja se u plamenu,
jer ne odustaju u svojim namerama.
Smrt im podmeće nogu,
iz beznadežnosti i očaja.
Strah je ohrabruje,
pokušavajući da nastani njihove umove.
Oni ga zaobilaze ne pridajući mu važnost.
Prave se da ne postoji.
A on izgara od ljutnje,guši se koliko i smrt.
Reči kojima se oni služe moćne su i odmerene,
a dela njihova su velika.
Stvarana iz čiste ljubavi,
dugi niz godina radili su ono u šta su verovali.
Imena su njihova večna.
Dok god je takvih,
smrt polako umire.

Нема коментара:

Постави коментар