четвртак, 26. мај 2016.

Promenjeni




Zaustavljamo vreme ,
u večnosti.
Prostor prestaje,
i gubi se u beskonačnost.
Istine kojom um,
nije sposoban da vlada.
Ego se guši,
pod naletom ljubavi.
Osećaji nas uzimaju pod svoje,
i mir ulazi u naše biće.
Zatvaramo oči,
jer biramo gledati srcem.
I realnost lucidnosti
prekida iluziju realnosti.
Reči postaju beskorisne,
I ne mogu opisati,
ono što percipiramo.
Celim bićem.
Snovi postaju stvarnost,
Dok plivamo u moru jastva.
Naše sopstvo se stapa,
u jednostavnost svega,
što oduvek postoji.
Percepcija o vremenu nestaje,
jer smo Sad i Ovde.
Okružuju nas vile,
i dobijamo krila.
Dok nas andjeli uče,
kako da letimo.
Svako pitanje dobija odgovor,
i duhovnost postavlja temelj,
mudrosti.
Sve dobija smisao,
na koji smo tako dugo čekali.
Osmeh nam nastanjuje lice,
a sreća dušu.
I dok nas pitaju ,
čemu osmeh smelosti.
Mi otvaramo oči,
misleći da smo sanjali.
Nesvesni da ostajemo,
zauvek promenjeni.

Нема коментара:

Постави коментар