уторак, 26. април 2016.

Molitva svetlosti




Ti što si u svima nama,
i u svemu oko nas.
I mi što smo deo tebe,
i sve što je jedno.
Što se u jednom završava,
I u mnoštvu razilazi.
Hvala ti za sve.
Što sam bio.
Što ću biti.
I što sam sada.

Hvala ti za svako iskustvo.
Kroz koje sam prošao.
Kroz koje ću proći.
I kroz koje sada prolazim.
Hvala ti za sve one,
koji se nadjoše na putu mome.
Bilo iskustvo sa njima,
lose ili dobro.
Jer me naučiše da cenim,
ovaj život još više.
Molim se za njihovo dobro,
i za dobro celoga sveta.
I neka je svetlost u njima jaka,
kao što je u tebi.
Daj mi snage,
da oprostim sebi,
jer znam da ti mi opraštaš,
od samoga početka.

I sve što tražim,
je da dozvoliš mir,
mojoj duši.
I spoznaju onoga što ti,
uistinu jesi.
I molim se da ne budem,
poštedjen pravoga puta.

Zato se molim.
Ne u ime tvoje,
i ne imenom tvojim.
Već bićem tvojim,
i onim što ti jesi,
i sto je duša moja.
Jer sve je isto,
i u jedinstvu se završava.
Samo je svest tvoja,
veća i šira od naše.

I neka je svakoj duši,
dozvoljena spoznaja istine.
I neka je misao naša jaka.
Jer jačina je u misli samoj,
što si je načinila.
I neka iluzije,
što stoje ispred očiju naših,
padnu pred tobom,
i svetlosti tvojom.
Hvala ti na svemu,
I za sve.
Sad i u večnost.
I u beskonačnost svega,
što postoji.

Нема коментара:

Постави коментар